Program

Naš program Vam nudja hrvatske narodne pjesme i narodne plese iz Gradišća i Hrvatske.

 

Prezentacija plesov:

 

Posavina

U hrvatsko – panonskom području bio je običaj, da na početku ljetne dobe, na dan sv. Ivana, mlade divojke idu kroz selo i da jaču stare narodne jačke. Pred svakim stanom tancalo se je kratko kolo. Pravoda su se pridružili ovomu i junaki, i skupno su tancali onda tri stare tance, ovo su: STARO SITO, DUČEC, ki se tanca s visokimi skoki (namjerava, da konoplje bude visoko raslo) i konačno DRMEŠ, tipični hrvatski ples s visokim tempom.

 

Banat

Ov tanac je jedan dio banatskih plesov, ki se tanca samo od junaki. Mladi junaki kanu kroz tancanje prik noža, vilov, još i s flošom na glavi imponirati mladim divojkam. U ovom tancu morete ocijenit šikanost i okretnost plesačev.

 

Fileško Kolo

Ov tanac se je po prvi put pokazao 1978. ljeta prilikom 20- ljetnoga jubileja našega društva. U koreografiji morete najti tipične elemente naše krajine. Od Nimcev preuzeli su naši stari valcera i polku, a od Ugrov čardaš, ali najti morete i elemente Gradišćanskih Hrvatov, ki su si očuvali svoju kulturu već skoro 5 stoljeć dugo.

 

Medjimurje

Medjimurje je pokrajina u Hrvatskoj usko uz madjarsku granicu med rijekami Mura i Drava. Kroz dugoljetnu pripadnost Hrvatske Ugarskoj polovici Austrijsko-Ugarske monarhije preuzeli su Hrvati i elemente ugarskih tancev u svoj repertoar. Hrvatsko-madjarski stil ovoga tanca pokažuje se u koreografiji, kot i u brzini i melosu jačak. Ov tanac zavježban je prilikom 35. ljetnoga postojanja naše grupe 1993. ljeta.

 

Bunjevac

Daleka ravnica bunjevačke domovine bila je uvijek rodna zemlja. A stanovniki ove krajine mogli su se veseliti stoljeća dugo visokom dobrostanju. Poniznost na svoje bogatstvo i hrvatska duša more se prepoznati i u bunjevački plesi. Kolo se tanca s malimi/sitnimi i brzimi koraki. Držanje je gospodsko i plemenito. Junaki nosu na svoji čižma zvonce (zvečke), s kimi diktiraju tempo ovoga prekrasnoga plesa.

 

Prigorje

Ovi tanci iz okolice Zagreba su tipični veseljački (pirovni) plesi. Još pred kratkim je bila pravica pri hrvatskom piru, da se po odredjenom ritualu i po oštro sredjenom redoslijedu tanca. Jedan med najstarjih i najobljubljenijih tancev je bio on kuharic, ki se naziva “Sukačica”. Hrvatski “Drmeš” ima u ovoj koreografiji posebnu varijantu, ka potribuje mnogo šikanosti. Karakteristika ovoga koraka postoji u tom, da tancoši stoju na mjesti, a tijelom pokažuju nježno kretanje, ko sliči na drhtanje. Folklorno društvo “Graničari” vam prikazuje ove tance u prigorskoj originalnoj narodnoj nošnji.

 

Baranjski Plesovi – Kolovodja

Prije bili su ljudi skoro kroz cijelo ljeto zaposleni s djelom na polju. Med najlipše zaposlenje brojilo je djelo u hladnom vinogradu. U ovom kolu se kaže, kako se sastane društvo mladih ljudi u vinogradu. Po kratkoj pauzi zamolu divojke kolovodju da zapleše jedno kolo. Odmah je otišla sva umornost, a mladina se razveseli na skupnom kolu.

 

Slavonija

Slavonija je dio hrvatske zemlje, ki je najjače spodoban našemu kraju: Široka i daleka ravnica, samo kade-tade ki-ta brižić, a kamo oko pogleda – sve žitorodno polje. Tanci Slavonije imaju svoje težišće na seljaka najmilijem djelu, naime na žetvi. A da bi se to teško djelo, bilo moglo laglje podnositi, obavljali su ljudi te posle u nošnji, bijeloj opravi – bijelo platno odbija sunčane trake. Na podne se je htilo kade u hladu malo ča pojist i kratko počinut. Sigurno je onda mnoga mlada divojka razmišljala i prosila, kot morete čuti u kolu: “Oj hrastiću šušnjati, nauči me igrati, ja b’ se htila udati, a još ne znam igrati”. Da se ne zaboravi, kako je to stoljeća dugo kod nas bilo, zato smo prilikom 40 ljetnoga jubileja našega društva zavježbali ovo kolo i si nabavili ovu nošnju.

 

Turopolje

Ime ovoga tanca dohaja od hrvatske pokrajine Turopolja, ka leži sjeverno-istočno od Prigorja – ada Zagreba. Blizina Prigorju se vidi i u tancu, i to u turopoljskom Drmešu, ki je jako sličan prigorskomu. Vrhunac tanca je vrtnja, ka simbolizira vjetarnjacu i kroz ku se pokažuje zahvalnost seljačkoga naroda za bogatu žetvu i urodju.

 

Granice

U ovom tancu se kažu različne granice našega života, ito žene – muži, tradicija – moderno, izmed generacijami, geografske, jezične, Gradišće – stara domovina. Granice ali neka povezulju a ne razdvajaju. Koreografija je napravna od Štefana Novaka, muziku je aranžirao Hannes Laszakovich, obadva su u Folklornom Ansamblu Kolo Slavuj aktivni. U okviru našega 45-ljetnoga jubileja se je prvi put nastupalo sa ovom koreografijom.

 

 

Naši tamburaši

Granicari_TamburizzaOrchester

 

Nekoliko podatkov o tamburici

Tamburica je glazbalo na četire žice, ko po vanjskom izgledu sliči mandolini i ruskoj balalajki. Tamburaški orkestar postoji od već vrstov različnih instrumentov/tamburic:

1. Najmanji instrumenat obitelji tamburice je “BISERNICA” ili “PRIMA”. Na njoj se svira 1. i 2. glas. Ona je za oktavu više štimana nego ostali instrumenti, ima vrlo visok zvuk i ima zadaću, peljati orkestar i voditi tempo.

2. Malo veći instrumenat u obitelji tamburic se zove “BRAČ”. Ov instrumenat je najviše zastupan u orkestru i upotribljava se za igranje/sviranje prvoga, drugoga i tretoga glasa. Brač ima poseban ugodan i harmoničan zvuk i odgovara prirodnoj položitosti ljudskoga glasa.

3. “BUGARIJA” je glazbalo za pratnju i zvuče i sliči gitari. Na njoj se sviraju akordi/hvati.

4. Tipični instrumenti za sviranje basa su takozvane “BERDE”, kao i čelo i čelović.

Granicari_Tamburizza


Tamburica ali nije od vijeka narodno glazbalo Hrvatov. Ona je preuzeta stoprv u 18. stoljeću od Hrvatov i se je onda brzo razvila kao tipično narodno glazbalo. Stari tipični narodni instrumenti Hrvatov su bile dude i frula.

U Gradišće dospila je tamburica stoprv k početku 20. stoljeća, kade se je brzo proširila.